Home // Ogranci // Kolumna Momira Rajšića: A mali obrtnici?

Kolumna Momira Rajšića: A mali obrtnici?

Nedavno me jedan prijatelj, onako podbadao: Vi
Laburisti samo trubite o radnicima a što je sa ostalima koji žive od svog rada,
što je sa malim obrtnicima?Malo-pomalo, riječ po riječ i evo što smo mi to
razgovarali.

Svako mjesto malo ili veće ima svoje poznate ljude. U svakom mjestu ima
frizerka Biba, Macin kafić, Mesara Zvonka, soboslikara Štefa, gablec kod Mate,
“slikara” Lojzeka (fotograf)…….. Oni su dio naše svakodnevnice i
kulture življenja a koliko mi stvarno znamo o njima ?Kako oni životare i krpaju
kraj s krajem. Uzmimo vlasnicu frizeraja Ankicu i vlasnicu kafića Macu:
u prosjeku dvije zaposlenice (frizerke ili konobarice), prvo i osnovno trebaš
im dati plaću – platiti potraživanja iz plaće prema proračunu, mirovinskom i
zdravstvenom … Onda trebaš namiriti kao vlasnik obrta razne poreze, prireze,
nareze, zareze, … Pa nagodbe, ugodbe, prigodbe i druge neočekivane stvari koji
svako malo država nametne kao gotovu stvar , koju hoćeš-nećeš moraš poštivati. Pa
zatim obveze prema inspekcijama – poreznoj, sanitarnoj (higijenski minimum,
kontrola briseva, vode , DDD mjere …).Tek nakon toga dolaze na red ”
zemaljske ” stvari: računi – plin, struja, voda … Pa beskrajan niz
računa prema dobavljačima, pa zvao onaj iz Ožujskoga, da bi došao al
jer se može požuriti s onim virmanom. To je takav ritam da nema obrtnika koji
kad izmjeri tlak ne kaže e sad je gotovo, slijedeći mjesec zatvaram. I onda
opet sve ispočetka. Ti ljudi imaju kredite za auto, djeca im idu na fakultet, a
na kraju krajeva i blagajnica hoće ići na more.

Kako im mi kao Hrvatski laburisti-stranka rada možemo pomoći? Moramo biti
svjesni da većinu stvari diktira država, pa na lokalnom nivou su znatno
smanjene manevarske mogućnosti, no uvijek ako ima volje ima i rješenja. Prvo i
osnovno s ljudima treba razgovarati, ne treba se bojati pokušaja da se nađe
rješenje koje bi bar malo olakšalo život i svakodnevnicu malim obrtnicima. Uostalom
njihova snalažljivost je legendarna (kako bi inače preživjeli sve te godine),
pa će kroz razgovor i sami ponuditi rješenja kako da im se bar malo smanji
pritisak na Obrt, da i njima nešto ostane nakon što poplaćaju sve obaveze.

Na koncu znamo da nijedno malo misto ne bi bilo isto bez Mace, Bibe, Štefa,
Mate i drugih naših mjesta gdje se volimo okupiti i razglabati o politici,
životu, djeci, vremenu ili samo u tišini ispijati jutarnju kavu i čitati novine
na starom dobrom mjestu, uz prozor terase sa pogledom na užurbani grad.

Momir Rajšić

Posted in Ogranci, Vijesti

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *