Home // Ogranci // MONEY, MONEY, MONEY……

MONEY, MONEY, MONEY……

Stara dobra ABBA, nije ni sanjala da će njen veliki hit iz 1976 g. 36 godina nakon nastanka, prisvojiti Vlada jedne suverene, neovisne, siromašne države, čiji je ministar financija g.Linić, time postao – najvjerniji i najdugovječniji fan ovog švedskog četverca za pravljenje novca.

Dali pretjerujem? Možda …. Da je Vlada vrlo ozbiljno shvatila novac vidjelo se po prvim potezima – od kojih je mahnito punjenje proračuna, spojeno sa Premijerovim prvim javnim nastupom – gdje je samodopadno kukurikao o bitno smanjenom proračunu te tako stavio naglasak na prvih 6 mjeseci radnog zadatka. A to je, povećanje PDV –a, na skromnih 25%, (četvrtina svega ide Liniću), kažem skromnih jer ako se ne varam u igri je vrlo ozbiljno bilo i 26%, što bi bilo dodatnih 5,4 milijardi kuna.

Nakon toga slijedi rezolutno povećanje svega što je bitno za život. I to ne HDZ-ovih šminkerskih 2-3%, nego se tu lupalo sa 22% plin, te 20% struja, otprilike je toliko poskupila i voda u Zagrebu, što su brže – bolje prihvatili i drugi gradovi u Hrvatskoj.

Da smo dužni „ko Grčka„, znaju svi ozbiljni, zreli građani Republike Hrvatske, dug je nevjerojatnih 46 – 47 milijardi eura. Vlada očajnički želi smanjiti dug, novo zaduživanje ne ide baš glatko u trenutačnoj situaciji na novčarskoj sceni Unije. Više ne možeš dobiti ni lihvarski kredit samo tako i što ti ostaje ?

Dug vraćati iz unutarnjih rezervi. Zato hajka na neplatiše (jedan od rijetkih Linićevih svijetlih trenutaka), zato svakodnevna iscrpljujuća poskupljenja. Zato natezanje oko ispoštivanja kolektivnih ugovora, nepokretanje pompozno najavljenih velikih radova.

Radimo samo da bi vratili lihvarske kredite, jer se Milanović i njegova Vlada tako očajno žele dokazati facama u Bruxellesu. Bilo bi pošteno da nam se kaže: ljudi, prvu godinu radimo za strane banke, no onda vi dolazite na red. No takva vrsta iskrenosti nije poželjna a nije ni u skladu sa Planom 21.

I za kraj koliko nisko čovjek može pasti? Evo primjer. Kad je Hrvatska u zimskim mjesecima tj, početkom 2012. bila izložena nesmiljenim udarima naftne krize, građani i sindikati su opravdano tražili od Vlade da se odrekne 20 – 30 lipa od one tri kune/l trošarine, uzgred nenormalno velike za situaciju, mjesto i okruženje u kojem životarimo. Dobili su ignoriranje, prodike i „ne bi se štel mešat“ ponašanje Linića i Čaćića. Bilo je nekakvog mrmljanja o probijanju psihološke granice od ??? kuna po litri … pa onda ćemo .. hm …

Sada smo pak u situaciji da cijena benzina pada, da se očekuje i daljnji pad, tko se brže bolje javlja? Isti protagonisti sad puno fletniji te najavljuju rast trošarine za samo 15 lipa što građani navodno neće osjetiti?!!! Pa gdje vam je obraz? Kad je grmilo okretali ste glavu a čim krene malo na bolje, evo Vas sa ispruženom škrabicom …

Socijalna osjetljivost nije kurs ove Vlade niti možemo u budućnosti očekivati da se promijene i postanu ono što su obećali, ali ljudi pokažite malo više dostojanstva, od ovog najavljenog povećanja trošarina na benzin. Toliko smo poštovanja ipak zaslužili od svoje Vlade.

Rajšić Momir

Hrvatski laburisti – Stranka rada

Ogranak Kutina

 

Posted in Ogranci, Vijesti

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *